Banja Koviljaca – Srbija

BANJA KOVILJAČA

Podrinje i Jadarski kraj – severo-zapadni deo Srbije – bogat je izvorima mineralnih i lekovitih voda.
U prelepoj dolini reke Drine nalazi se jedan od najdragocenijih balneoloških bisera, ne samo tog kraja već čitave Srbije – Banja Koviljača.

mapa banje koviljace

Skrivena u zelenilu jednog od najlepših i najvećih parkova u Srbiji, na desnoj obali donjeg toka Drine, u podnožju planine Gučeva (779 m) 6 km od Loznice, 80 km od Valjeva i 144 km od Beograda.

Banja Koviljača ima više izvora sumporovite (19°-28° C) i gvožđevite (14:–15° C) vode, koje se u lečenju koriste kupanjem, pijenjem i orošavanjem.
Koristi se i sumporovito blato – spravlja se u posebnim bazenima, u kojima se čuva po 2-3 godine. Gvožđevite vode su radioaktivne (5,9-6,8 MJ).

koviljaca
Fontana u Banji Koviljaci

Vode Banje Koviljace pogoduju u lečenju povreda kostiju, neuroloških i oboljenja mišića …

O nastanku Banje Koviljace postoji više legendi, ali se sa sigurnošću može tvrditi da su njene mineralne vode narodu koji je živeo u tim krajevima bile poznate od davnina.
Arheološki nalazi ukazuju na boravak Rimljana na tim prostorima – naselje Genesis, a ostaci gradova-utvrđenja u neposrednoj blizini govore da su sumporovite vode jezera koje se formiralo između podnožja Gučeva i Arine korišćene i u srednjem veku.

Zbog karakterističnog mirisa vode, a prema zapisima putopisaia koji su te prostore pohodili početkom XIX veka, u davnašnja vremena jezero je nazivano Smrdan, pa je i prvi naziv banje bio Smrdan Banja.

Mada se Koviljača pominje 1533. kao selo u tadašnjoj nahiji Bohorin, Banja Koviljaca je bila zapuštena do polovine XVII veka, kad su Turci njenim vodama poklanjali veću pažnju; okupljali su se oko izvora, veseleći se i odmarajući se.

Hoteli u Banji Koviljaca

Početkom XIX veka nije bilo uređenih kupališta, ali se Koviljača već ubrajala u poznata prirodna lečilišta, o čemu, zapisima iz 1827, svedoči i Vuk Karadžić.

Znatna pažnja Banji Koviljaci poklanja se posle oslobođenja od Turaka, ali je tek 1855. urađena prva hemijska analiza vode sa četiri najveća izvora.
Samo tri godine kasnije podignut je prvi objekat za smeštaj gostiju „sa deset soba” i jedna zgrada „kao opšta kujna”.

Iste godine ovo lečilište dobija prvog sezonskog banjskog lekara. Sve to doprinosi intenzivnijoj izgradnji banjskog naselja, pa se sedamdesetih godina XIX veka Banja Koviljača ubraja u važnije banje u Srbiji. (Lekovitost ovih voda je 1862. ispitivao u Beču i poznati balneolog dr Linder-Majer i visoko ih ocenio.
Kasnije analize potvrdile su izuzetnu lekovitost sumporovitih voda i svrstale ih uz najpoznatije slične banje Evrope.

Za početak organizovanog razvoja Banje Koviljace uzima se 1. avgust 1898. kad je ona ukazom kralja Aleksandra I Obrenovića data na upotrebu „narodu okruga podrinjskog”.

Dalji napredak Koviljače kao prirodnog lečilišta, vezan je za kralja Petra I Karađorđevića – i sam se lečio u njoj – koji je 1904. odlučio da se tu, na tadašnjoj austrougarskoj granici, podigne moderna evropska banja.

Tako je prvih godina XX veka otvoreno nekoliko novih izvora sumporovite vode, uređena su kupatila Gvožđevito i Mešovito, hladni izvori, izvori gvožđevite vode za piće, 1907. otvoreno je novo toplo Sumporovito kupatilo koje je jou uvek u upotrebi…

Bile su to godine intenzivne izgradnje Banje Koviljace: sagrađena je zgrada Uprave, hotel Podrinje, oformljen novi banjski park sa stazama i alejama, izgrađena pruga Šabac-Koviljača…

Tih godina bilo je gostima na raspolaganju šezdesetak privatnih vila i kuća- „dve privatne gostionice sa sobama, 8 kuća i vila prvog i još pedeset drugog reda”.

Već 1911, Banja Koviljača je smatrana jednom od „najuređenijih i najviše posećenih banja Srbije“, a bila je tih godina na dobrom glasu i zbog uspešnog lečenja dece.

Izuzetno intenzivna gradnja Banje Koviljače zabeležena je i u periodu 1920-1930. Tada su sagrađene i vile Hercegovina i Dalmacija (1928) – s terasom koja ih povezuje, a potom i nekoliko, za to loba, modernih lečilišta i socijalnih ustanova.

U svojoj lepoti zablistalo je 1934. jedinstveno arhitektonsko zdanje Kursalona, zatim su otvoreni i hoteli Jadar, Beograd, i Srbija – najveći dečji sanatorijum u ondašnjoj Jugoslaviji.

Kursalon u Banji Koviljaca

Posle razaranja u Drugom svetskom ratu obnovljeni su mnogi objekti, nabavljena savremena oprema, izvršeni istražni radovi i rekaptaže izvora, obnovljen park i fontana…

Posle gotovo vek i po postojanja, Banja Koviljača je jedan od najznačajnijih i najposećenijih balneoloških centara u Srbiji.
Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Banja Koviljača” više decenija, pod raznim imenima, nosilac je razvoja Banje.
Ova moderna i izuzetno dobro opremljena zdravstvena ustanova, osim lečenja pacijenata kupanjem i pijenjem vode i blatnim oblogama, koristi kao dopunske vidove – irigacije, inhaliranja, masaže…
a primenjuju se fitoterapija, elektroterapija, fangoterapija, magnetna terapija, laser i sono terapija…

Zavod je poznat i po dečjem odeljenju – osamdesetak ležaja – koje je organizovano u saradnji sa Dečjom hirurškom klinikom Kliničkog centra u Beogradu.
Savremeni uređaji za dijagnostiku i terapiju, stručan kadar – preko 220 dekara specijalista i drugog medicinskog osoblja -daju Banji Koviljaci poseban značaj među balneološkim centrima u Srbiji.

Iako se nalazi u nizijskoj zoni – na samo 125 m nadmorske visine – šumska prostranstva Gučeva i blizina Drine, učinili su Banju Koviljaču i poznatim klimatskim mestom.
Temperature prelaznih godišnjih doba – jesen i proleće -ujednačene su, a umereno vlažna klima u turističkoj sezoni veoma je pogodna za nervni sistem i blagotvorna za organe za disanje.

Park u Banji Koviljaci

Veliki zeleni park – prostire se na površini od 40 ha – šume graba, cera i bukve, koje je okružuju, čiste i osvežavaju vazduh. (U sredini parka je rondo, s fontanom od koje se široke i staze zvezdasto šire na osam strana.)

Stara zdanja vila, hotela i Kursalona. koje je prekrila patina prohujalih vekova, čija lepota zrači otmenošću, uokviruju park. Nad prostranim šetalištem nadvijaju se ogromne krošnje stoletnih stabala. (80 vrsta drveća, žbunja i povijuša i 51 vrsta raznog iveća krase ovaj park – dragulj Banje Koviljače.)

Sve ovo, samo je deo – iako najznačajniji – bogate zdravstvene i turističke ponude Banje Koviljače, jer njena okolina bogata je kulturno-istorijskom baštinom: u bližoj i daljoj okolini su ostaci starih utvrđenja-gradova –

  • Trojanov grad
  • Gradac
  • Jerinin grad
  • Kosanin grad
  • Koviljkin grad (legenda kaže da je po njemu Koviljača dobila ime)

Vidojevica: na Brezjaku je nekropola, a na Ceru, Gučevu i Mačkovom kamenu spomen-kosturnice…

Rodno mesto Vuka Karadžića, selo Tršić – danas jedinstven etno-park (u njemu se od 1933. održava, u jesen, jedna od najznačajnih kulturnih manifestacijau Srbiji – Vukov sabor), udaljeno je 14 km, a manastir Tronoza (XVI vek) je samo dva kilometra dalje.

Blizina Drine pogoduje ribolovu i kupanju na uređenoj plaži. Moguće su – osim po divnom parku – i šetnje stazama zdravlja do Gučeva ili izlet do Zvorničkog jezera.